Džamija Ferhadija

Ferhad–pašina džamija, poznatija kao Ferhadija, nalazi se u ulici Kralja Petra I Karađorđevića u Banjoj Luci i predstavlja jedno od najvećih dostignuća islamske arhitekture XVI vijeka u Bosni i Hercegovini. Uvrštena je u kulturnu baštinu 1950. godine, a sada se nalazi na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.

Izgrađena je 1579. godine u klasičnom otomanskom stilu. Izgradnju je finansirao Ferhad–paša Sokolović, a neimar je bio učenik čuvenog turskog graditelja, mimara Sinana. U arhitektonskom smislu, to je kupolna kamena građevina sa trijemom i kamenom munarom, tipa carigradskih džamija. Kupolu sa visokim tamburom podupire sistem bočnih svodova. U kompleksu su se nalazila i tri turbeta: Ferhad–paše, njegove unuke Safikadune i njegovih barjaktara, zatim česma, šadrvan i staro mezarje u vrtu. Kasnije je ovaj kompleks dopunjen sa sahat–kulom izgrađenom u neposrednoj blizini. Džamija je prvobitno bila široka osamnaest i duga četrnaest metara. Vrh kupole je bio visok osamnaest, a munara četrdeset tri metra. Ferhadija je srušena tokom ratnih dešavanja, 1993. godine, a zatim obnovljena i ponovo svečano otvorena 07.05.2016. godine.

Prema legendi, Ferhadiju su gradila trojica najboljih neimara. Po želji Ferhad–paše Sokolovića, morala je biti „velika i lijepa, kakve na ovom kraju svijeta nikada nije bilo, niti će biti“. Kada je gradnja završena, neimari su čuli da ih paša namjerava pogubiti kako ne bi nikada više sazidali takvu građevinu, te su napravili sebi krila i poletjeli s vrha džamije. Sva trojica su pala na tri različite strane Banje Luke; Pavle na današnji Pavlovac, Petar na Petrićevac, a treći na desnu obalu Vrbasa gdje je slomio rebra, te ovaj dio grada dobi naziv Rebrovac.