Vila Karađorđevića
Još su austro-ugarske vlasti planirale graditi kompleks namijenjen elitnom turizmu u Han Pijesku, zbog prirodnih i ambijentalnih vrijednosti ovog prostora. U tome ih je spriječio Prvi svjetski rat, međutim, na ovaj potez odlučio se kralj Aleksandar Karađorđević 1919. godine. Nakon nepune dvije godine radovi su bili okončani. Kralj je često dolazio u ovu vilu, gdje je vrijeme provodio u odmoru i obavljanju državničkih poslova.
Stilom gradnje i izborom materijala koji su korošćeni vila se apsolutno uklapa u ukupan arhitektonski ambijent ovog planinskog kraja. Osim vile, izgrađen je i ljetnikovac kraljice Marije, objekat za smještaj kraljevog obezbjeđenja, konjušnice, a zbog zasluga za srpski narod mis Dikins je dobila dozvolu da izgradi vilu u blizini. Vila je poslužila i kao utočište kralju Petru II Karađorđeviću, kada je na početku Drugog svjetskog rata bježao pred Njemcima sa princom Pavlom i namjesništvom. Saznavši ovu činjenicu, Njemci su se odlučili za bombardovanje ovog kompleksa, u nadi da će likvidirati kralja. Zahvaljujući tajnom podzemnom prolazu i skloništu to se nije desilo.
Kraljeva vila je nekoliko puta rušena i obnavljana. Nakon Drugog svjetskog rata, u kom je dobrim dijelom uništena, komunističke vlasti su odlučile da je obnove. Sedamdesetih godina HH vijeka vila ponovo počinje propadati. U obnovu se nije krenulo do 2013. godine, tako da je vila danas u jako lošem stanju. Iste godine je izrađena sva pripremna i tehnička dokumentacija za obnovu vile, te se čeka da počnu radovi na sanaciji.
